Overklokovanje procesora i memorije Overklok, termin s kojim se susrećemo svakodnevno, označava korišćenje
računarskih komponenata izvan fabrički predviđenih radnih frekvencija, napona
itd. zarad postizanja što boljeg učinka u radu na datom računaru. Koliko boljeg?

Ako često kompresujete filmove ili muziku, overklokovan računar ubrzaće ovaj proces
za 20, 30 pa i više procenata. Ako vam je „frejm rejt” u omiljenoj igri nepodnošljiv,
overklok može pomoći. Konkretne rezultate koje možete da očekujete videćete u

nastavku ovog teksta. Na početku, sasvim ozbiljno upozorenje: ako ste ozbiljan korisnik računara i stalo vam je do podataka koje imate na svom računaru, ozbiljno razmislite o tome da li želite da ih ugrozite i trenirate svoje živce upuštanjem u ovakve egzibicije. Niko (pa ni mi) ne može
da garantuje prijatan i bezbedan overkloking i morate znati da postoji realna šansada
izgubite sve podatke ili čak oštetite neku od komponenata vašeg računara. Takođe,
podizanjem radnog napona procesora skraćujete njegov radni vek i dodatno
opterećujete i napajanje i matičnu ploču.

S druge strane, za neke ljude je ovo najnormalnija stvar– ako procesor, memorija, grafička kartica ili bilo šta u sistemu može da pruži koji procenat više performansi bez dodatnih finansijskih ulaganja – zašto se i to ne bi iskoristilo? Naravno, postoje i ekstremni slučajevi, ljudi kojima je popularno „klokovanje” toliko ušlo u krv da više ne
koriste ovu tehniku za unapređivanje svog sistema zarad boljeg rada računara, već jure
brojne rekorde i troše brdo novca kako bi uvek bili među najbržima u nekoj od
popularnih disciplina kao što su 3D Markili Super Pite st.

Pre nego što krenemo s detaljima, još jedna izuzetno bitna stvar: procesori, kao i ploče i memorija, preko određenih frekvencija se neće „probuditi”. Zato je važno praviti što finije korake kako ne bi došlo do problema sa buđenjem računara, pošto onda nećete moći ni

da se promenom opcija u BIOS-u vratite na prethodne, stabilne vrednosti. Rešenje postoji, moguće je resetovati podatke u CMOS-u, najčešće spajanjem dva pina na
nekom od „džampera” matične ploče, što ćete lako pronaći u uputstvu. Ovim procesom
izgubićete sve snimljene postavke BIOS-a i računar će se probuditi na svojoj nominalnoj
frekvenciji. Ako se ne razumete previše u sve opcije BIOS-a, važno je da pre pokušaja
overklokovanja zapišete sva setovanja kako biste ih u slučaju resetovanja CMOS-a

mogli vratiti. Najčešći vid overkloka svakako podrazumeva povećanje radne frekvencije samog
procesora. Ovakvi zahvati poznati su još od vremena dobrih starih 486-tica, a u
današnje vreme je sve prilično pojednostavljeno zahvaljujući velikom broju opcija u

BIOS-u posvećenih baš ovoj nameni. Sve se zasniva na prilično jednostavnim parametrima, a za osnovu možemo uzeti procesor Core 2 Duo E4400. Dva osnovna parametra bitna za overklok su dakle frekvencija FSB-a (Front Side Bus), kao i
multiplikator. U ovom slučaju brzina FSB-a je 200 MHz, a multiplikator je 10, čime
dolazimo do radne frekvencije: 200 MHz x 10 = 2 GHz. Nominalna vrednost za

multiplikator je obično i maksimalna, osim za Extreme Edition procesore kod kojih nema ovog ograničenja. Da vas ne bi zbunjivalo, u nekim slučajevima susretaćete se sa
vrednošću od 800 MHz za FSB za isti ovaj procesor, a objašnjenje je prilično jednostavno – još od prvih Pentiuma 4 Intelovi procesori i ploče za jedan takt FSB-a mogu da „proguraju” četiri puta više podataka između procesora i severnog mosta
matične ploče (otud i skraćenica Quad Pumped Bus), tako da, iako je FSB zapravo 200,
266 ili 333, količina prenetih podataka odgovara brzinama od 800, 1066 i 1333 MHz.
Veća brzina FSB-a za istu radnu frekvenciju procesora donosi izvesno ubrzanje, tako

da je Core 2 Duo E6750 (8 x 333 MHz) za nekoliko procenata brži od modela E6700 (10 x 266 MHz), iako oba rade na 2,67 GHz. Pre nego što krenemo da se igramo sa promenom frekvencija, još nekoliko napomena. Pored radne frekvencije procesora, promena FSB takta na izvesnom broju ploča utiče i na promenu brzine PCI, AGP ili PCI express magistrale. To može da povuče dodatne
probleme kao što su problemi sa grafikom ili čak oštećenjem podataka na hard
diskovima. U tim slučajevima uglavnom ste ograničeni na procentualno manji overklok,
koji skoro i da nema upotrebnu vrednost. Modernije ploče poseduju mogućnost

fiksiranja PCI ili PCI-express frekvencija na 33 odnosno 100 MHz, i ako vam je ova
vrednost pre overkloka bila naAUTO, pre bilo kakvih eksperimenata obavezno je ručno
podesite na pomenute vrednosti. Opciju BIOS-a pod nazivom C1E Support treba
postaviti nad isab led , pošto ušteda energije i overklok ne idu baš ruku pod ruku.

Sledeća stavka svakako je memorija. Pošto se u ovom slučaju primarno koncentrišemo na procesor, najbolje je da za početak postavite što niži radni takt memorije smanjivanjem multiplikatora na 2x (ova opcija se u nekim BIOS-ima prikazuje kao DDR2-400 MHz) kako biste bili sigurni da ona zasad ne predstavlja potencijalni problem. Pošto tražimo apsolutnu stabilnost, računar mora da se bez problema budi i
podiže operativni sistem na željenoj brzini. Najbolje je da na Internetu prethodno
pogledate koje su vrednosti sa vašim tipom hlađenja ljudi obično postizali i pri tom se
svakako koncentrišite na vrednosti „za svaki dan”, a ne očajničke pokušaje fanatika koji

j e ceo računar zajedno sa 16 ventilatora izneo na terasu pri –15° C da bi bio brži od
svih. U svakom slučaju, hlađenje je izuzetno bitna stavka i tu će vam već biti potrebno
izvesno iskustvo kako biste u vaš budžet uklopili izbalansiranu konfiguraciju u kojoj će
napajanje, matična ploča, memorija i, naravno, sam hladnjak moći da isprate željene
rezultate. Upamtite još i ovo – overkloking nije nešto što možete 100% predvideti. Može
se desiti da se razočarate, ali i da vam zapadne neverovatan primerak procesora.

Konkretno, Core 2 Duo E4400 sa fabričkim hlađenjem u proseku radi do oko 2700 MHz u zatvorenom kućištu, tako da smo od 250 MHz FSB-a (250 x 10 = 2500 MHz) počeli
detaljnije da testiramo svaki korak. Za test vam predlažemo Orthos, Prime ili neki sličan
program, pri čemu morate voditi računa o tome da opteretite oba jezgra i da vam
primarni cilj stres testa bude CPU. Posle nekoliko sati testiranja povećajte frekvenciju i
ponovite testove. Mi smo došli do 2700 MHz bez ikakvih problema, pa smo nastavili

dalje, ali je, iako je sistem bio stabilan, buka koju je proizvodio ventilator Intelovog fabričkog „kulera” bila nesnosna. On savršeno dobro obavlja svoj posao na nominalnim frekvencijama, ali nikako nije dovoljno tih pri savršeno stabilnih 2,9 GHz, koliko smo mi postigli. Sada dolazimo do novog momenta. Iako se na 3 GHz (300 x 10) operativni sistem bez problema podizao, procesor nije uspevao da prođe mukotrpne testove kojima smo ga
podvrgavali. U takvim slučajevima može da pomogne povećanje radnog napona.
Napominjemo da ovo dodatno povećava grejanje procesora, ali smo hteli da dođemo do
gornje granice upotrebljivosti pa smo skinuli stranicu sa našeg kućišta i time spustili
temperaturu za nekoliko stepeni. Procesor je na 3 GHz sa fabričkim hlađenjem i
naponom od 1,375 V prolazio bukvalno sve testove, ali je hladnjak bio previše bučan,
tako da smo ipak vratili voltažu na fabričku vrednost i spustili radni takt na 2,66 GHz. To

j e, po nama, gornja granica za fabrički hlađenE44 0 0 procesor u standardno
provetrenom zatvorenom kućištu, ali i postoji još jedan razlog – FSB od 266 MHz
predstavlja standardnu vrednost za brže modele, tako da ćete ostale komponente moći

bez problema da koristite na njihovom nominalnom radnom taktu. Kupovinom boljeg hladnjaka svakako povećavate maksimalni overklok i smanjujete buku, ali uzmite u obzir da vaš slabiji procesor i skup hladnjak ne koštaju koliko i bolji procesor koji u startu radi na višoj frekvenciji i/ili ima više keš memorije. Sledeća stavka s kojom se treba pozabaviti je memorija, čiji je radni takt takođe vezan
za FSB. Većina modernijih ploča poseduje mogućnost promene multiplikatora
procesora, tako da sada koristeći parametre kao što su radna frekvencija memorije i
prethodno utvrđeni stabilni overklok procesora možemo da smanjimo multiplikatore za
procesor i memoriju, a dodatno povećamo FSB. Ovakav postupak može da donese
solidno ubrzanje, a najbolje je pre podešavanja u BIOS-u stvari prvo proveriti na papiru.
Pošto je memorija u našoj mašini brzine 667 MHz, a mi smo prilikom testiranja oborili
njen multiplikator na 2x, što u našoj sadašnjoj situaciji dovodi do 266 MHz x 2 = 533
MHz, možemo bez problema da povećamo njen radni takt natrag na 667 MHz i to bi bila
prva sigurna overklok tačka na kojoj se možemo zaustaviti, sa 33% povećanom brzinom
procesora. Ako pratimo okrugle cifre, sledeći korak bilo bi smanjivanje množioca
procesora na 9 i dalje povećavanje FSB-a na 300 MHz. Ovim bi radna frekvencija
procesora skočila na 2700 MHz, a memorija bi umesto 667, bez menjanja

multiplikatora, radila a 750 MHz (za proračun se koristi čista proporcija pošto nismo menjali multiplikator memorije – 266:667=300:x). Pošto sada overklokujemo i memoriju, treba dodatno povesti računa i eventualno povećati i napon memorije za 0,1 ili 0,2 volta u slučaju pojave nestabilnosti. Ovo je bilo dovoljno za naš sistem, tako da smo posle nekoliko sati testiranja i malo podignutog napona memorije bili sigurni da smo postigli stabilan overklok. Probali smo, naravno, i sa množiocem 8x, ali naš procesor, izgleda, poseduje takozvani FSB wall na tek nešto preko 340 MHz, tako da nas je pozdravio crn ekran i morali smo pribeći resetovanju CMOS-a. Konačno smo odlučili da uporedimo rezultate overklokovanog i neoverklokovanog računara. Ovo su praktični rezultati – poboljšanja koje donosi overklok procesora za 35, FSB-a za 50 i memorije za 12 procenata ukupno dovode do 30 odsto boljih rezultata. Naravno, u nekim aplikacijama neće se dobiti ovolika poboljšanja, posebno kod igara u višim rezolucijama kod kojih će tada grafička karta predstavljati posebno usko grlo, ali ćete u realnom radu svakako moći da primetite značajna ubrzanja, naročito kod procesorski intenzivnih operacija.